
Volela bih da podelim sa Vama savete koji je Swami Višvananda dao jednoj zeni, a koji mogu i nas da podsete na bitne stvari u životu...:
„...zatim sam Swamiju pokazala sliku moje dvanaestogodišnje ćerke koja je mongoloidno dete kažavši mu da je ona retardirana. Poćela sam da plaćem i ispričala sam Swamiju doživljaj kada je moja ćerka sa pet godina odpustila moju ruku i na zaprepašćenost sviju jurnula preko veoma prometne ulice. Srce samo što mi se nije raspalo. Ništa joj se nije dogodilo, ali sam uvek zabrinuta o njenom ponašanju na ulici.
Swami mi je rekao: „Niko nije retardiran. Tvoja ćerka živi is nivoa svesti (svesnosti). Njen um nije na isti način kao što je tvoj. Ti od nje možeš nešto da naučiš što ne možeš od nikoga drugog na ovom svetu.“
Zatim me je upitao šta mislim da je zadatak jednog duhovnog ućitelja (majstora). Odgovorila sam spontano bez razmišljanja „da usreći ljude“. „Ne“ odlućno je rekao Swami „njegov zadatak je da pomogne ljudima da sami postanu ućitelji-majstori“.
Zatim je rekao: „Nije važno da li ti dodju puno ljudi ili samo par njih uvek ostani ponizna i znaj da svaki dar dolazi od Boga, ništa ne dolazi od tebe. Ako to zaboraviš sve će ti biti oduzeto. Zbog toga ostani ponizna.“
Нема коментара:
Постави коментар