
Došlo je mnogo slobodnih muškaraca koji su želeli Mariju za ženu. Kada su je videli onako nežnu i stidljivu bili su svi uzbuđeni i zabrinuti ko će je povesti sa sobom. Josif je bio miran, smatrao je sebe i suviše starim, neračunajući na to da će se njemu pasti za ženu.
Sveštenik je svim prisutnim kandidatima rekao da otkinu granu sa drveta i napišu na njoj svoje ime, a zatim je skupio sve te grane zajedno. Posle nekog vremena jedna od grana je procvetala. To je bila grana koju je Josif otkinuo. Sveštenik je znao da je to znak da Marija treba biti data Josifu za ženu.
Josif je bio iznenađen. Svi prisutni su mu čestitali i napustili hram. Marija i on su se prvi put sastali na samo.
Josif joj je sa poštovanjem prišao i rekao da je on poznavao Njene roditelje i Nju još od kada je bila mala. Obećao joj je da će obnoviti Njenu roditeljsku kuću i da će u njoj srećno živeti. Marija je bila slatka i stidljiva. Uzdržavala se da saopšti Josifu da je sebe obećala Bogu. Kada je od njega saznala da je i on određeno vreme živeo u celibatu, skupila je hrabrosti i rekla mu o svojem obećanju Bogu. Josif ju je utešio da će se o Njoj brinuti kao brat, otac i muž. On je otišao da obnovi kuću Njenih roditelja, a ona je ostala u hramu da dovrši zimsko odelo koje je započela da tka:).
Нема коментара:
Постави коментар